24.02.2009. 01:00
giant elf
Znam da ovdje nisam objavila drugi post od početka priče. A to je bilo pred šest mjeseci. Ali ja sam stalno slutila da ću jednom napisati nastavak i nisam gubila vjeru u sebe. Zašto sada objavljujem ovo? Pa, danas je moja druga godišnjica otkako sam stupila u hpff svijet. Od tada sam izgubila kontakt s većinom ljudi koje sam upoznala. A izgubila sam kontakt i s cijelom hpff sferom, i s Harry Potterom općenito. A sve mi to nedostaje.Najduže moje internet prijateljstvo traje dvije godine. I to s osobom koja mi nikad nije bila pretjerano bliska, ali jedino je ona od svih koji su me pratili na Amy Slytherin blogu, mojem prvom blogu, još uvijek tu. Tu-tu. To je Emma/Lala idiot/Nina *wub*.
I ovaj post posvećujem tebi, zato jer te poznajem najduže i drago mi je kaj te poznajem. Jer zbog tebe slušam sve one divne bendove za koje vjerojatno nikad ne bih čula da te nema. I mnoge divne stvari. I zato jer si me slušala kad smo obnavljale forum – imala sam osjećaj moći, hahaha. =)
Također, ovaj post, ma koliko bio loš, ja ga volim najviše od svih do sad. Volim ga zato što mi je on dokaz da ja još uvijek mogu nešto napisati. Jer ja nisam napisala ništa, baš ništa od onog osmog mjeseca kada sam tu objavila onaj posljednji post. Ništa, blokada. Užas.
Vi ovo ne morate čitati. Nije me briga. Ja sam ovo napisala prvenstveno zbog sebe i zbog svoje dvije godine. Ali nekako mislim da će barem jednu osobu ovo zanimati. Tu-tu.
________________________________________________________
Različiti mirisi jela i začina ispunjavali su cijelu kuhinju. Barem mislim da je tako jer još uvijek se nitko nije sjetio da proizvede platno s osjetilima mirisa. Ali vrlo je vjerojatno da u kuhinji sve miriše na hranu. Aaa, hrana. Kako mi fali nešto takvo. U ovih 200 godina sve što jedem ima okus po papiru. Fuj. Nemojte probati.
No, uglavnom, sada sam u kuhinji i tu sve vrvi od onih malih vilenjaka. Dobri su to stvorovi, iako malo tupavi. Ali oni su zaslužni da ova tinejđerska banda gore fino jede. A kad je riječ o finoj hrani, sve je ostalo zanemarivo. A zašto sam tu? Pa, već neko vrijeme slijedim i promatram Josie. Zanimljiva cura. Ali danas mi se za ranoga jutra izgubila iz vida pa da joj dam malo privatnosti, došla sam ovamo promatrati vilenjake. Jedino ovdje se u šest ujutro odvija život, svi ostali spavaju. U, gle, onaj mali s velikim ušima upravo peče palačinke. Palačinkeeee… Ah.
Kako bih malo zaboravila na hranu, ispričat ću vam što se dogodilo dan nakon Noći vještica, 1. 11. Bezjaci na taj dan slave neki veliki blagdan. Mislim da se zove Dan svih svetih, ili tako nekako.
Svi su bili na večeri u Velikoj dvorani. Marie i Josie također, naravno. A ja sam bila iza njih dvije kako bih mogla čuti o čemu pričaju. Jao, kako imam neispunjen život.
„You know… There are some spooky stories about this day. The 1st of November.”
Započela je Marie razgovor, a Josie, znatiželjna kakva je, odmah je prestala jesti i upitala: „What stories? Tell me, tell me!”
„Calm down. I can't tell you that right now. Wait until the end of the dinner.”
Smireni glas i Marieina hladnokrvnost samo su još više razdraživale Josie.
„C'mon, tell me! Please.”
„Wait.”
„You are so not cool!”
Marie je samo odmahnula glavom i vratila se večeri.
~o~o~o~
„Marie, the dinner had finished before, and I'm still waiting.”
Josie i Marie vraćale su se u društvenu. Usput su srele nekoliko drugih učenika i jednog duha, ali uglavnom su bile same.
„Oh, yes. Well… Muggles traditionally go on the graveyards on All Saint's Day. However, if you go in the night and if you light up the right lantern, you might be able to talk with the dead people.”
„Cool.” Ravnodušno otpovrne Josie. „Muggles are fools, this story isn't what I expected.” Dodala je preokrenuvši očima.
„That means, you don't believe the legend? It might be true.”
„Oh, come on! This is fuckin' scary story for kids.”
„Whatever. You'll be sorry.” Odgovorila je Marie. „Umm, the legend also says that those dead souls are bad, evil spirits.”
Dramatično je raširila oči, upotpunivši tako kazališni dojam. Moram priznati da sam joj i ja na tren povjerovala.
„I don't care. It's foolish and just for Muggles.”
„O, that is what you think.” Marie je tu posljednju rečenicu sam promrmljala, tako da je Josie nije čula. Ali ja jesam, i odmah sam znala da se nešto sprema.
Kad su došle do društvene, Marie je odmah otišla u krevet, a Josie je ostala da do kraja pročita Dnevni Prorok.
~o~o~o~
Kako je već bio potpuni mrak, a Josie nije htjela da cijela društvena bude osvijetljena, posegnula je za svijećom koju je našla na kaminu. „Weird, I've never seen a candle here.” Slegnula je ramenima i upalila ju. Kad se plamen malo rasplamsao, a Josie se natrag zavalila u kauč, iznenada se odnekud čulo nekakvo šuškanje.
„Buaha… Uauaaaaa… We are here…”
Sablasni glasovi okruživali su Josie, a ona se nesretno ogledavala i tražila njihov izvor.
„You released us and you will suffer now… Buuuaaaa…”
„Who are you? Leave me alone!” Zavrištala je od straha. Ovaj put mi je bilo drago što nisam više normalan čovjek.
„Wait…” Josie se malo pribrala, vjerojatno shvaćajući nešto. „E-evil spirits? O shit.”
Glasovi su postajali sve glasniji i okruživali su ju sve bliže. Bila sam zbilja uplašena za nju i njen zdrav razum, ali nekako mi se činilo da to nije onakvo kakvim se čini.
„Go back! I didn't do anything wrong! Go away!”
Ustala je s kauča, spremna da potrči ako to bude potrebno.
„I didn't want to call you; I just lit the candle up and…”
„Buuaaaa…. Aaaaaa…. Ba affraid, be very affraid… The whole world will be ours now! Buuuuuuuu!”
„GO AWAY! AAA!” Na rubu ludosti Josie je panično zavrištala. Bila je potpuno blijeda, široko rastvorenih očiju. Meni se počelo vrtjeti u glavi.
„I… Somebody help-”
„Hahahahahaha… Hahahaha… Oh man… Hahaha…”
Iz sjene su izašli Marie i Matt (koji je, koliko sam pohvatala, nekada imao nešto više od prijateljstva s Josie) umirući od smijeha. Kad su ju ugledali, Matt se nastavio smijati, ali Marie je pomalo zabrinuto prišla Josie. „Josie? Are you ok?”
„No, I'm not, and I won't be ok for a while.” Duboko je udahnula nekoliko puta da se smiri, a zatim sjela u kauč. „You know, I was really afraid. Frightened!”
„Oh yes, we saw that.” Sada se i Matt pridružio curama uz kamin, ali nije se više smijao. „My God, Josie, you are taking everything so serious. We were just having fun.”
„Jeah, fun. I could get heartache!” Ljutita, stala je kraj kamina i okrenula im leđa. Stajala je tako nekoliko minuta, a onda se Marie ponovno počela smijati.
„What’s wrong now?!”
„He…” Marie je pokušala objasniti boreći se s navalom smijeha „He just said… Hahahaha… He said…”
„I said that you have a very nice ass.” Matt je dovršio rečenicu, mrtav-hladan.
„Thanks. I'm proud of it.” Odgovorila je Josie, također hladnokrvno. Htjela sam se nasmijati, ali ne želim privlačiti pozornost. „All right, your joke wasn't so awful. I survived, that is important.” Okrenula se ponovno prema njima, smiješeći se.
„I knew you won't be angry for a long time. It's too hard for you.” Marie je zagrlila Josie, a zatim se obratila Mattu: „Our longest fight lasted two hours and that is because she locked herself in the bathroom and she couldn't get out. It took me hour and a half to get her out of there.”
„Bu. The key was stupid, not me.”
Matta je ulovio novi napad smijanja. Onda su spazili da se otvor u društvenu pomaknuo pa se prestao smijati, iako je izgledao kao da će se ugušiti od susprezanja smijeha.
„I know I'm not the head of Ravenclaw House but I'm still a professor in this school and I'm responsible for peace and silence during the night.”
Poznati glas kojeg slušaju svakog dana na Preobrazbi obratio im se iz mraka. Da, bila je to Minerva, ali je oni nisu vidjeli zbog visokih kauča. Nastavila je govoriti tek kad je stupila na svjetlo da ih može vidjeti.
„This night I heard screaming,” tu je uslijedio novi val Mattovog smijeha, ali ona je samo nastavila ignorirajući ga, „laughter and… Well, I'm not sure what those odd noises were.”
Matt bi se ponovno počeo smijati da ga Marie nije udarila nogom nek se smiri. Zato sam se ja smijala, ali dovoljno tiho da me ne čuju.
„I won't ask what were you doing, 'cause I'm afraid what might I hear. So, just go to your rooms now.” U svojoj kariranoj pojavi izgledala je pospano, ali i dovoljno odlučno da ih natjera spavati.
„Ok.” Svo troje pokupili su se u spavaonice, a i ja sam otišla na svoje pravo mjesto gdje mogu spavati. „Goodnight.” Minerva je posljednjim pogledom pregledala društvenu, a tada je i ona otišla na počinak.
~o~o~o~
I tako vam otprilike izgledaju svi Josieni dani u Hogwartsu. Svakog dana joj se događa nešto. Ako piše dnevnik, kada završi školovanje mogla bi se obogatiti objavljivanjem svega toga. Ljudi bi voljeli čitati takve stvari. A ja vas sada napuštam – ugledala sam veliki vrč soka od bundeve i ožednila. Idem pitati Debelu Damu ima li u pričuvi išta bezalkoholno.
p.s. Priča o zlim dusima je totalno izmišljena. =)
3 Komentara | Print | # | ^
